Poslednjih godina Srbija se suočava sa obeshrabrujućom statistikom po pitanju količine otpada, zagađenja vode, vazduha i zemlje, neodrživog korišćenja ograničenih prirodnih resursa, nedovoljno održivih proizvodnih procesa, nedovoljno razvijenim sistemom prevencije i upravljanja otpadom i lošom infrastrukturom, i brojnim društvenim izazovima kao posledicom navedenih procesa. Cirkularna ekonomija je prepoznata kao odgovor na potrebu Srbije za novom paradigmom razvoja i kreiranjem novih javnih politika, održivom proizvodnjom i potrošnjom, reindustrijalizacijom, cirkularnim gradovima i opštinama i novim kulturološkim obrascima i participativim praksama.
Početkom 2020. godine, Ministatstvo zaštite životne sredine RS predstavilo je Mapu puta za cirkularnu ekonomiju Republike Srbije kao dokument koji predstavlja važan korak u procesu tranzicije ka cirkularnoj ekonomiji.
Evropski zeleni dogovor predviđa cirkularnu ekonomiju kao ključan instrument ka prekopotrebnoj dekarbonizaciji ekonomije i klimatskoj neutralnosti kontinenta do 2050. godine, a Zelenom agendom za Zapadni Balkan, Evropska unija je trasirala put cirkularnoj ekonomiji kao modelu ekonomskog rasta i razvoja i za naš region.
S tim u vezi, Direktno građansko odlučivanje (DGO) i BIOPOLIS – Centar za biopolitičku edukaciju su u saradnji sa Centarom za održivi razvoj Srbije (CORS) organizovali okrugli sto na temu Cirkularna ekonomija za održivi razvoj – mapiranje kapaciteta i razvojnih šansi, koji je održan 26. februara posredstvom zoom platforme, a na njemu su učestvovali eksperti iz oblasti zaštite životne sredine, energetike, predstavnici donisioca odluka kao i civilnog sektora.
Cilj okruglog stola je bio da mapira ključne izazove, potencijale i neophodne korake za ozelenjavanje ekonomije, transformacije privrednih sektora u smeru održivosti, resursne i energetske efikasnosti i uskladjenosti sa životnom sredinom.
Poseban akcenat diskusije je bio na sledećim temama:
Izazovi regulatornog i institucionalnog okvira: Da li postoji dovoljno razvijen strateški okvir? U kojoj meri je cirkularna ekonomija deo javnih politika na nacionalnom nivou? Kakva je trenutna industrijska politika Srbije? Ko su glavni akteri i nosioci procesa tranzicije ka cirkularnoj ekonomiji? Da li postoji društveni i politički konsenzus o cirkularnoj ekonomiji kao jedinoj održivoj ekonomskoj alternativi postojećem sistemu? Kakvi su kapaciteti administracije na nacionalnom i lokalnom nivou za učešće u ovom procesu? Kakva je trenutna uloga obrazovnih institucija? Institucionalna saradnja? Koje su glavne preporuke za javni sektor?
Cirkularna ekonomija za lokalni razvoj: Da li lokalne samouprave prepoznaju cirkularnu ekonomiju kao razvojni pravac i da li strateški dokumenti već uključuju principe cirkularne ekonomije ? Koje su glavne barijere u gradovima i opštinama za prelazak na cirkularni model? Ko su glavni akteri na lokalu kao potencijalni nosioci promena? Koji sektori trenutno imaju najviše potencijala za brže uključivanje cirkularnog sistema vrednosti i poslovnih praksi? Da li već ima primera dobre prakse u lokalnim samoupravama u Srbiji i u kojim oblastima?
Ozelenjavanje privrede: koji su glavni motivi privrede da se preusmeri ka cirkularnoj ekonomiji? Koji sektori u Srbiji imaju najviše potencijala i kapaciteta? Kakva je pozicija malih i srednjih preduzeća? Kako funkcioniše sistem sertifikacije i standardizacije u Srbiji? Na kom je nivou naša privredu u pogledu uvođena savremenih tehnologija u proizvodne i upravljačke sisteme? Da li je proces uvođenja veće energetske i resursne efikasnosti skup za našu industriju? Kakvi su trenutno sistemi nabavke sirovina i koliko mogu da se unaprede? U kojim sektorima je trenutno najviše potencijala za te procese – poljoprivreda, građevinska industrija, ambalaža, plastika, tekstilna/modna industrija? Ima li primera dobre prakse? Kako će uvođenje u praksu zelenih javnih nabavki i drugih alata poput EMAS uticati na razvoj cirkularne ekonomije?
Otpad kao resurs: Prevencija- upravljanje-reciklaža – regulativa i kapaciteti? Stanje infrastrukture za upravljanje otpadom? Da li je proces razvoja i unapređenja sistema upravljanja otpadom skup za Srbiju? Kako najbolje unaprediti poslovne modele javno-komunalnih preduzeća u kontekstu cirkularne ekonomije – ima li primera dobre prakse? Koje su oblasti najprofitabilnije? Koliko je Srbiji reciklažnih centara realno potrebno? Izazovi za mala i srednja preduzeća da koriste otpad kao resurs? Da li u Srbiji postoje primeri dobre prakse – lokalne samouprave, javno-komunalna preduzeća, firme, socijalna preduzeća, lokalne inicijative?
Cena trancizije ka cirkularnoj ekonomiji: Da li država ima mogućnosti i kapacitate da finansijski podrži institucionalnu i privrednu tranziciju ka kružnoj ekonomiji? Kako država može da podrži privredu i izgradi kapacitete sistema za uspešnu tranciziju ka cirkularnoj ekonomiji – Uvođenje subvencija, podsticaja, fondova, javno-privatna partnerstva? Koliki vremenski period je potreban za tranziciju ka cirkularnoj ekonomiji?